Poruke nade vjernicima nekad i sad

0
818

Blaženi kardinal Alojzije Stepinac pisao je brojna pisma iz sužanjstva kako bi ohrabrio pastire i svoj narod. Kako njegove riječi zvuče proročki  i  potrebno i u ova današnja vremena !

 Kako nažalost nemamo na vidiku pastira koji bi uputio željnom puku ovakvu besjedu  (a ako on i postoji konformističke struje u samim strukturama Crkve brzo ga poklope po glavi i oduzmu mu glas, pošalju na drugi kraj zemaljske kugle, udaljeni otok ili zabačeno selo od dvadeset duša mašući svetom poslušnošću  kao zastavom no ne nažalost uvijek u korist dobra ) , onda nam jedino preostaje prisjećati se nekih drugih vremena  kada smo punih srca i duša slušali ohrabrujuće riječi sažetak kojih bi stao u jednostavne tri riječi: Ne bojte se! I znate što: nismo se bojali.

Pisao je blaženi kardinal opširno i bez straha, jer tko je do srži Kristov svijeta se ne boji i iako današnja naša Crkva ima puno više sredstava nego ona poslijeratna progonjena sirotinja i izdaje ova pisma iz sužanjstva tvrdo ukoričena u skupa izdanja, nestalo je njihove autentičnosti jer su s vremenom pali u zamku upravo onoga na što ih je blaženik upozoravao. Riječi su pohranjene u skupocjene knjige no nitko ih se više ne pridržava.

A kako je samo pisao ! I sam je u krašićkom sužanjstvu trpio siromaštvo i cijela je hrvatska crkva postajala sve siromašnija. Nije se pojavljivala kao ekonomska snaga, premda je njeno osiromašivanje onemogućavalo brojne tradicionalne apostolske djelatnosti. U takvim se okolnostima nije dogodilo klonuće duhom nego vrhovni pastir Hrvatima citira riječi svetog pape Pia X koji je isto tako francuskim biskupima poručivao da se ne dadu preplašiti već da se ufaju u Božju pomoć. Pa kaže – ,,Moja jedina žalost jest da me nema među vama, da trpim i  s vama zajedno bijem bojeve Gospodnje. Napustite vaše palače, ne primajte ničesa od onoga, koji hoće da od Crkve učini ropkinju, ne primite nijednu paru koja bi vam bila tako dana, da utažite glad. U Vašim kušnjama, u Vašoj boli, gledajte samo Krista, lišena svega, gola, raspetoga.,, i završava blaženi Alojzije: To je , carissime, riječ sveca i vrhovnog glavara Crkve Božje, prije pedeset godina. ,,

Što nam u homilijama više ne citiraju te njegove riječi danas? Malo su nezgodne? Malo smo si prijatelji s onima na koje je upozoravao sveti papa Pio X a citirao ga blaženi Alojzije?

Što li  je tek blaženik pisao o progonstvu! Njegova su pisma usporediva s pismima koja je sv. Ivan Zlatousti također napisao u progonstvu i također jako podsjećaju na pisma prvih crkvenih otaca za vrijeme progona prvih kršćana. Stepinac ustrajno nastoji uvjeriti svoje  suvremenike da su progonstva pojave koje prate povijest spasenja u SVIM vremenima i piše: ,,To nam je pokazao Utemeljitelj kršćanstva Isus Krist. Njegova najveća sveučilišna katedra bio je križ na Golgoti uz hule farizeja, kletve krvnika i nezahvalnost puka. Kad pak kažem, da se možemo nadati i gorim časovima, ne kažem to zato, da vas sve skupa učinim malodušnima, nego lavovima u obrani časti Božje. No još više preporučam se u molitve vama i svim dobrim katolicima da uzmognem do kraja izvršiti svoju dužnost, pa makar to bilo i uz cijenu života. Kardinalski grimiz et sanguis ne razlikuju se mnogo.,,

Da, naš blaženik nikada nije uspio obući svoju grimiznu kardinalsku odoru, jedina grimizna koju je ponio bila je ona boja mučeništva koju je eto dobio …no pitam se što bi danas imao za reći pastirima koji imaju duhovno voditi narod onako kako ga je vodio on. On, koji nije mogao ni smio obući kardinalsku odoru, a što bi dao da je mogao, bi li prepoznao današnje svećenike koji hodaju obučeni kao bankovni službenici  i kao takve bi ih slučajni namjernik na ulici prije priupitao gdje se može dobiti povoljan kredit i kako ispuniti poreznu prijavu  nego mogu li dobiti  ispovijed? Bi li pohvalio pastire koji pedantno i maksimalno politički korektno  daju izjave i vode poslove, kao birokrati u nekoj uspješnoj firmi? Oni koji bi trebali biti uzor u hrabrosti kao apostoli  što su je prenijeli prvim kršćanima friziraju svoja priopćenja kao PR stručnjaci zaboravljajući da su ONI Božji  PR. Boje se medija kao vlastite sjene – gore od grijeha samog je da novinari znaju za taj grijeh – ako se ne zna, nije se dogodilo.

Svi  znaju mrmljati i prigovarati zašto mučenički pastir još nije proglašen svetim, ali ne znaju zbilja vjerovati u riječi kojima je on hrabrio svoju progonjenu Crkvu: ,,Neka vas ni najmanje ne plaše oluje koje sada bijesne nad lađicom crkve Božje. Doći će čas kada će Spasitelj ustati i zapovjediti : ,,Zašuti i umukni ! ,,Znaju prigovarati zašto još nije svet onaj koji je zaista svet ali nisu istovremeno spremni sami raditi na vlastitoj svetosti.

Ide  još jedan Božić. Još jednom ćemo  slaviti rođenje malenog djeteta Isusa u skromnoj štalici, u tišini svete noći i jednostavnosti siromaštva. Još jednom ćemo slušati što za svijet znači Njegovo rođenje, no uši će nam primati jednu poruku a srca , čini se,  drugu. Zamolimo malenog Isusa  i istresimo svoje srce pred njim da nam umnoži vjeru i ufanje i bdije nad svakim našim korakom, uz zagovor našeg junačkog blaženika i iskrenu molitvu da stasa još jedan takav sin ove zemlje, još jedan pastir koji će znati usmjeravati ovaj napaćeni narod baš poput Stepinca  i koji će zapaliti vatru u našim srcima, kao što su gorjela srca naših starih kad su slušali riječi primali blagoslov našeg blaženika i mučenika. Neka nam Novorođeni na tom mladom ljetu usliši svaku molitvu.

Sretan ti Božić ljubljeni puče hrvatski.

Komentiraj