Možda se zaista samo bore za naše živote, a možda… i ne.

1
506

Ima jedan nogometni izraz koji mi neprestano iznova pada na pamet ovih dana kad se zapravo nogomet i ne igra; a to je “gužva u šesnaestercu”

Znate onaj vic kad Mujo krene igrati poker s Englezima i isprva ga nije išlo? Njegov suigrač kaže da ima poker kraljica, Mujo sve čeka da mu pokaže te dobitne karte a Englez kaže: ne treba Mujo, ovo je džentlmenska igra i igra se na povjerenje .I kaže Mujo: a kad je mene karta krenula…

Nakon što smo par tjedana pametniji u praćenju globalne virusne krize bez ikakve namjere da se negira postojanje virusa koji napada ugroženu populaciju, staračke domove i zdravstvene sustave po sistemu preopterećenja, ipak se čini da je Muju krenula karta i da globalisti koriste gužvu u šesnaestercu. Kako sam i sama od početka dala svoje povjerenje činjenici da je ugroza postojala i da su uslijed iste ljudi gubili živote, ta mi početna dobrohotnost daje za pravo dalje promišljati o temi kako vrijeme odmiče.

Nekako se fenomenalno poklopilo da svi mainstream mediji složno i unisono pjevaju iste pjesmice i doslovce su opsjednuti smrću:mrtvi se opsesivno broje na dnevnoj bazi, posvuda vidimo banere – brojače smrti i zaraženih i umjesto da se ljudi hrabre međusobno i ističe se činjenica da je dobra vijest da imate 98 posto šanse preživjeti ovaj virus, stalno se sije panika i stalno se ljudi drže u stanju niskog starta ističući kako i dobra vijest nije dobra jer može začas postati loša i ni slučajno ne možemo ni usuditi se pomisliti da bi sve moglo biti kao prije jer ništa neće biti kao prije.

Zaista, najbolje sredstvo kontrole je strah. Ako ste načas voljni zanemariti vlastiti strah pojasnit će vam da vas treba biti strah za druge i da taj strah treba na ljestvici strahova biti daleko iznad jednog drugog straha, tj pitanja “kako ću prehraniti svoju djecu”? Ovo je vrlo perfidna i manipulativna ucjena jer vas u biti razoružava u vašem primarnom nagonu – kako skrbiti i štititi one za koje ste u prvom redu samo vi odgovorni. Ne društvo, VI. Polaganjem oružja vi pristajete taj primarni mehanizam kontrole koji imate vi bespogovorno dati nekome drugome koji će umjesto vas odlučivati što i kako.

Ta briga za vrijednost ljudskog života općenito, posebno onih najugroženijih i najslabijih bila bi doista hvalevrijedna kad se ti isti koji to sad tvrde ne bi zdušno borili da se pobačaj prikazuje kao nužna medicinska usluga (kojom se, uzgred da spomenem godišnje lišava života 50 milijuna nerođene djece), kad se ti isti ne bi borili za zakone koji legaliziraju eutanaziju( koja zapravo ima sličnu ciljanu populaciju kao i ovaj novi virus), a  o vrijednosti respiratora sad naveliko propovijedaju oni koji su s aparata skinuli malog Alfija i Vincenta Lamberta- što,  njihovi životi nisu bili vrijedni? O nadasve zgodnoj podudarnosti da im je uspjelo što nije svim totalitarnim ideologijama do sada – da u potpunosti isprazne crkve- ne treba ni počinjati, samo ću istaknuti da se na poseban način drže predavanja o vrijednosti ljudskog života upravo onima koji su za spomenute ljude najviše molili i preklinjali. Koji tragičan paradoks i kakvo dijabolično preokretanje. Ovo je kao kad Sotona Isusu citira Pismo, on će mu ga eto pojasniti ! Kako proročki zvuči ona Chestertonova rečenica kako „ljudi koji započinju borbu protiv Crkve u korist slobode i humanosti, završavaju odbacujući slobodu i humanost samo kako bi se mogli boriti protiv Crkve“.
Kako se protiv toga boriti? Razmišljajući u kontekstu toga kako Crkva ovdje može postupiti, na um mi pada da bi im za početak jednostavno trebala prestati u tome pomagati.


Nekako im je uspjelo razmaženog čovjeka 21 stoljeća , svjesnijeg svojih ljudskih prava možda u većoj mjeri nego ijednoj generaciji prije , sabiti u vlastita četiri zida i toliko ga isprepadati da će u tom strahu bez razmišljanja predati osobne slobode koje je još prije samo nekoliko mjeseci uzimao zdravo za  gotovo, kao naravnu činjenicu- rezultat tekovine ljudske povijesti u kojoj je, mislili smo, kotač nemoguće pokrenuti unatrag?

Kako se to moglo dogoditi?

Možda zbog činjenice da ljudski život nikada nije vrijedio manje iz razloga što se bolesti i smrti nikada nismo bojali – više? Što nismo spremni spremno pogaziti u ime borbe s tim nedaćama s kojima ćemo – prije ili kasnije – bitku ipak izgubiti? Što nismo spremni položiti u ime borbe na tom  oltaru ako već ne besmrtnosti, onda barem odgođene smrtnosti?

Ne mogu se oteti dojmu da je globalistički pokret poput onog Muje iz vica krenula karta i da ovu gužvu u šesnaestercu kane iskoristiti ne samo da pobijede u ovoj utakmici nego da i promijeni pravila igre tako da i nastavi pobjeđivati.

Mnogi su veliki umovi nastojali definirati tj objasniti što je sloboda. Neću stoljećima ljudskog promišljanja dodavati nikakvu novu definciju,nikakav novi pogled; samo ću reći da, kako god je objašnjavali , sloboda prestaje onog trena kad nam zabrane postavljati pitanja i tražiti na njih odgovore koji se ne bi protivili elementarnoj logici i koji ne bi vrijeđali zdrav razum.Ako glavni igrači trenutno imaju i loptu i suca utješno je barem znati da barem ljudski duh ne mogu zatvoriti u karantenu.

Možda sam na koncu priče samo previše čitala Orwella i Huxleya. Možda se zaista radi o nanovo pronađenoj globalnoj humanosti koja eto egzistira tako lijepo propupala ovog proljeća , možda se sve samo vrti, konačno i za promjenu i oko vrijednosti života a ne kao dosad, oko novca i moći. Možda..?

Ostavite nam za početak samo taj „možda“ s upitnikom. Pametni ljudi će znati dalje graditi i na toj jednoj jedinoj riječi.

1 KOMENTAR

  1. Ateisti imaju samo ovaj život, možda se upravo zbog toga neočekivano probudila humanost. Svatko tko je iti malo normalan voli svoje roditelje … Osim toga, situacija je cijelu civilizaciju tehnološke svemoći strpala u mišju rupu, a takva vrsta straha je slabovjernima korisna za njihov duhovni razvoj …
    Za vjernike je zbunjujuća, ali s druge strane i otrežnjavajuća, jer se i Crkva u ovoj globalnoj situaciji pokazala nedovoljno jakom da stvari, barem u svojem dvorištu, izokrene. Ono što mi je ostalo u uhu su dvije Papine rečenice.”Mislili smo ostati zdravi u bolesnom svijetu”,”Bog prašta, .., Zemlja ne”. Ukoliko se promatra ljudski rod u cjelini moguće je da je ljudski rod zbog nebrige za prirodu i životinjski svijet doveo cijelu biologiju u pitanje i sada se te biologija Zemlju opire i upozorava čovjeka … i tu smo svi više manje u istom sosu.

Komentiraj