Koliko košta duša?

16
9258

Dobar dio katoličkih vjernika blago rečeno zgrozio je i iznenadio potez  Zagrebačke nadbiskupije koja je svega dva dana prije izbora objavila sliku kardinala Josipa Bozanića i aktualne predsjednice Kolinde  Grabar Kitarović u srdačnom rukovanju povodom božićne čestitke.  Većinski dio vjernika protumačio je također riječi koje je kardinal  Bozanić izrekao na misi za pokojnog predsjednika Franju Tuđmana kao uvijenu podršku predsjednici  s obzirom da su se koristili termini kao što su stabilnost  te nepotrebnost eksperimentiranja.

Javnost, ne samo vjernička, protumačila je ovaj dio o eksperimentiranju kao osvrt na temu koja se nametnula u ovoj predizbornoj kampanji kao program nekih predsjedničkih kandidata a tiče se povećanja predsjedničkih ovlasti. Moram primijetiti kako je bolno ironično pričati o opasnim eksperimentima u tom smislu upravo na misi za pokojnog predjednika koji je  – prisjetimo se – imao upravo takve ovlasti kakve se sad proglašavaju eksperimentima. Bolna je istina da je cijeli ovaj sustav koji je  tri tjedna poslije Tuđmanove smrti uvela Račanova vlada zapravo jedan eksperiment čiji je talac  hrvatski narod.

Trećesiječanjska Račanova vlast pod krinkom reformi koje su u određenom obujmu bile potrebne kako bi mlada postratna tranzicijska Hrvatska prodisala ugušila je hrvatski suverenitet.

Prelaskom iz polupredsjedničkog u parlamentarni sustav hrvatski su građani prestali direktnom demokracijom, dakle imenom i prezimenom birati osobu koju žele vidjeti na čelu države a od tada nadalje zemlju su im – zahvaljujući mutnim koalicijama i pokvarenim prodanim političkim kuhinjama vodili karijerističko sluganski zgubidani koji su državne interese prodavali jednako umješno kao i domaće resurse.

Što se same predsjednice tiče ona se deklarira kao katolkinja, redovito je u prvim redovima crkvi  i prima pričest i to je skandalozno i sablazan – skandalozno zbog njenih javnih izjava koje su u direktnom sukobu s katoličkom vjerom. Počevši od tvrdokornog pro choice stava po pitanju nerođenih, preko podrške Istanbulskoj konvenciji koja je uvela rodnu ideologiju – prije par godina dala je izjavu kako Hrvatska što je prije moguće treba ratificirati tu konvenciju, preko javnog priznanja kako prakticira duhovne istočnjačke tehnike poput joge a i prilikom objave kandidature bilo je vidljivo kako koristi usluge numerologije.  Kad se sve to nabroji zaista je neshvatljiva loše prikrivena podrška crkvene vlasti predsjednici.

Stvari se dodatno kompliciraju kada se sjetimo izjave od sredine listopada ove godine kada su nakon zajedničkog sastanka s Plenkovićem hrvatski biskupi izjavili kako pozitivno   ocjenjuju napore Vlade na stvaranju uvjeta za opći gospodarski i društveni napredak, društveni optimizam te uključivo ozračje u hrvatskom društvu, izrazivši spremnost Katoličke Crkve da nastavi tome davati svoj doprinos.

Ne znam samo misli li se na doprinos Crkve  podršci Istanbulskoj konvenciji, stavu takozvanih demokršćana o tome da do zabrane pobačaja ne može doći, ili pak na doprinos ubijanju demokracije sabotažom i krađom   narodnih referenduma što je u diktatorskoj maniri proveo Plenković? Zaista uspješna suradnja Kaptola i premijera kao i najavljeno buduće surađivanje. Zaista, što će nam neizvjesni eksperimenti kad imamo ovakvu plodonosnu suradnju !


Kao predizborni potez  predsjednica je posmrtno odlikovala kardinala Franju Kuharića Veleredom predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom. Uzmimo u obzir da je kardinal umro  2002. godine i da je za ovo odlikovanje izabran baš zgodan trenutak.

Kad već spominjemo odlikovanje moram ovdje citirati blaženog kardinala Alojzija Stepinca  koji je rekao sljedeće: “Ako bismo htjeli prodati obraz i dušu, danas bismo odmah primali odlikovanja. Ali uvijek nama svima i mora biti memento ona Kristova: “Ta što koristi čovjeku, ako sav svijet stekne?”

Ostaje gorka istina da su našim biskupima puna usta Stepinca a u ničemu ga ne slijede: ni u hrabrosti, ni u beskompromisnoj borbi za istini ni u kristolikosti koja ne kalkulira nego se daje do kraja, do mučeništva ako je potrebno.

U prva tri stoljeća kršćanstva svi su pape i biskupi bili mučenici. Zamislite na što bi ličilo kršćanstvo da su kalkulirali, davali dvosmislene izjave, blagoslivljali kamene temeljce za poganske hramove, križali se pred  đavolskim smradom poganskog kađenja kao ona nesretna gomila koju smo imali prilike vidjeti u Rimu i još su imali  obraza nazivati to inkulturacijom u svrhu evangelizacije . Jao njima !

Ja od svega srca ljubim svoju Crkvu i istog bi trena da trena za nju dala život i baš iz tog me razloga boli ovakvo blijedo podilaženje svijetu i nedostatak hrabrosti , hrabrosti koja je položila temelje našoj vjeri i krvlju je potvrdila.

Cijena jedne jedine duše je neprocjenjiva. Zašto onda imam osjećaj da se ona prodaje u ime udobnosti i konformizma? Zar su ti pusti milijuni srebrnjaka vrijedni cijene koja se u konačnici plaća? I zašto, i to je pitanje svih pitanja , nema one žive vjere u Providnost sve da se i zadesi da pogani na vlasti zavrnu pipu prihoda  – gdje je vjera da bi se Bog za svoje pobrinuo kao što se brine za ljiljane u polju i ptice nebeske?

Zamislite što bi bilo s našom Crkvom da je Stepinac  popustio Titovoj ponudi? Crkva ne bi ostala bez svojih imanja, bila bi bogata i država bi je tetošila. No Stepinac je to glatko odbio i odabrao zatvor i smrt, a svojoj Crkvi siromaštvo i progon. I znate što? Nikad naša ljubljena Crkva nije bila jača nego tada, siromašna , progonjena i mučenička, a bila je jaka jer ju je narod nosio na dlanu.

I zato braćo molimo. Molimo za pastire da im Bog dadne hrabrosti i neustrašivosti, molimo za vjernike da se odupru  zamci ove poganske postkršćanske  većinske kulture smrti i razvrata, molimo da ne sklapaju paktove s Đavlom i da shvate da će  baš tada vjeran narod biti uza njih kao nikada prije .

Smatrate se Stepinčevom Crkvom? Onda pažljivo pročitajte ove riječi iz Stepinčeve oporuke:

Ako za istine vjere treba ići u zatvor, idemo. Ako na križ, neka nas razapinju. Ako pod mač, neka sijeku glavu kao svetome Ivanu. Da smo htjeli izdati Crkvu Božju za oglodane kosti koje nam dobacuje bezbožni progonitelj, danas bismo stajali na počasnim tribinama i primali državna i partijska odlikovanja. Kad bi popustili, mogle bi nastati neizmjerne štete za duhovno dobro našeg naroda. I na našoj Crkvi ne smije ostati ljaga, da je i za čas paktirala sa sotonom. Ja nisam vlastan prodati interese Crkve za njihova mizerna obećanja, koja ionako ne vrijede baš ništa.


16 KOMENTARI

  1. Bravo, Nikolina, ovo je zaista odlično. Svaka čast.
    No, ne mogu ne primijetiti da se ovaj tekst može pročitati samo ovdje, na tvojoj osobnoj stranici. Nema ga na katoličkim portalima za koje pišeš (povremeno ili redovno, ne znam) niti ga je tko preuzeo – još.
    Nadamo se da hoće.
    Trebali bi.
    Pozdrav.

    • Kakav si ti prijetvornik! Nesmiljeno zagovaraš KGK i njenu “polkitiku” a ovdje kakti komplimentješ osobu čiste duše ne bi li joj bija blizu i grija se na čistoj vatri.
      Kako podmuklo insinuiraš da je nitko ne zarezuje a lažeš.Evo,ja je širim.Kaze Ištuk je širi.A to što je ne šire tvoji jugoudbaški portali-pa đava biži od tamjana,zar ne!’

      • Ženo (?), nemam pojma tko si, ali očigledno si me zamijenila s nekim.
        Nigdje ništa ne komentiram, niti navijam za koga.
        Očigledno imaš problema s razumijevanjem pročitanoga.

  2. Bravo, Nikolina!Ovo je reakcija u pravom trenutku, i antologijski tekst! Doista kršćanski, katolički, stepinčevski. Doista pronicljiv, jednostavan i svakomu razumljiv. Proročki.

  3. Nikolina, tisuću puta BRAVOOO !!!
    Bog Vas neizmjernim blagoslovima danonoćno obasipao !! Predivan nositelj Svijetla Kristova 🙏❤🙏❤ Hvala od srca, to je to što hrvatski katolici trebaju 🙏❤

  4. Jeste li primijetili jos jednu “neobicnost”, proteklih godina kardinalova bozicna cestitka predsjednici objavljivana je 24.12., a ove godine 20.12.

  5. skidam šešir, nikolina, svaka čast! …i šešir i kapa i kaciga puni su nam raznih kolindi, bozanića, plenkovića, puljića, vrdoljaka, pupovaca, divjakica, mamića, bandića, božinovića, jandrokovića, porfirija i ratka perića… te raznih interpretativnih izjava i pouka o tome znamo li čitati i razumjeti pročitano! do-sta nam je to-ga!

  6. Ovo je ona prava istinska kritika koja ne štedi ljude na vlasti u državi a ni one u crkvi, koji se danas ponašaju poput farizeja Isusovog doba. Zatvaraju usta prorocima današnjeg vremena(pater Ike Mandurić) a za potrebite nemaju sluha! Udba je uspijela napravit ono šta nije mogla za vrijeme komunizma. Uvukla se u crkvu u miru”demokracije” i sada vedri i oblači kako joj se prohtije. Ne daj Bože dirnut u partiju pa samo i svojim mišljenjem odmah kreću sankcije(Marin Miletić). Neodoljivo podsjeća na mrak komunizma! Nikolina Bog ti podario more Blagoslova. Nastavi svoju borbu za istinu i zbog istine nikad nemoj odstupit ni milimetra! Inspiracija si mnogima koji se bore za protiv zla abortusa pa i meni! Božji blagoslov tebi i tvojoj obitelji.

  7. Noć nije mrak, već nedostatak svjetla.
    Tišina nije muk, već nedostatak zvuka.
    Bezboštvo nije ateizam, već nedostatak prave vjere.

    Hvala ti, lučonoša Nikolina, na pronosu svjetla, zvuka i vjere
    ovom padinom mraka, gluhoće i krivovjerja.
    Ne slažem se u svakom segmentu sa tobom,
    i to je dobro, to nas obogaćuje,
    takove nas je Stvoritelj osmislio,
    da obogati svoj vrt raznolikim bojama, ali istog, Njegovog cvijeća.

    Ne mogu si dočarati kako bi izgledalo današnje hrvatsko katoličko stado
    da je sada na njegovom vodstvu pokojni
    blaženi, meni sveti Alojzije Viktor Stepinac.
    Pronosimo ga ovim njegovim tekstovima
    i duhovnom ostavštinom u nama.

  8. Bravo, sve ste točno napisali i sa svime se slažem. Kler naročito onaj Kaptolski toliko je srasao interesno, ma bit ću otvoren, korupcijski sa HDZ om, poput kornjače i njenog oklopa.

  9. Svaka čast gospođo Nikolina! Oštro a istinito, jasno i nedvosmisleno. Ovaj tekst pogađa u srž licemjerja naše političke “desnice”. Da je bar više ovakvih tekstova i ljudi općenito!

  10. Veličanstveno.
    Hrvatska katolička crkva mora imati puno više hrabrosti. Jedina “hrabra” Homilija koju sam doživio od Kardinala Bozanića je bila ona na Zrinu kad je bila posveta nove crkve ove godine.
    Čestitam Nikolina.

    Nikica

Komentiraj