Kažu – pusti ih!

0
1389

Kažu, pusti ih.Svijet ih čeka raskriljenih ruku, raširenih ruku da ih zagrli ili udavi.Još jučer su nesigurno koracali usta musavih od čokolade, nesigurno kažem jer i svaki koračić ako bi završio na podu zbog nespretnih bebljih okserica pričao bi priču koja ide ovako:pruži ruke u zrak i dopusti mami da te digne, poljubi i poliže slane suze- a da ne znam gdje su počele tvoje a završile moje.

Kažu, pusti ih i kad krenu u školu a ti ko manijak ćiriš kroz prozor sve dok te učiteljica ne potjera, pa ti pobjegneš od tog prozora i sakriješ se iza stabla, onog iza ceste, samo da provjeriš hoće li sigurno preći cestu.

Kažu, pusti ih i kad se prvi put zaljube.Želiš se pretvoriti u muhu u zidu i promatrati djevojčicu koja je osvojila srce tvog malog princa.Želiš joj reći da je on najdivniji dječak na svijetu koji spašava napuštene mace , ali odoliš nekako da ga ne osramotiš kako to samo mater zna..

Kažu, pusti ih i kad im krenu rasti dlake i počnu se povlačiti u intimu svoje sobe, a ti se suzdržavaš da ne pokucaš i nježno i jako istovremeno paziš da ne krene vodopad pitanja -umjesto toga stojiš na vratima te iste sobe prigušujući zvuk vlastitog srca koje izdajnički tako jako jako lupa.I ne kažeš ništa, jer ga puštaš.I šutiš i gutaš suze i brojiš nježne godine koje su proletjele a ti si toliko htjela..a ipak nisi rekla sve što si željela.

Kažu, pusti ih da odaberu ženu svog života i ruku pod ruku je odvede pred oltar, ti ćeš naravno sjediti sa strane u klupi i brisati suze i razmazanu maskaru poput pande, i ako će tko god i pomisliti da se to čuje zvono Podizanja biti će u krivu jer to će se iz mojih grudi oteti jecaj.

Kažu, pusti ih. E pa lažu kad ti to govore.Kao što ne možeš srcu zapovjediti da ne kuca tako ih nikada ne možeš pustiti.Ne možeš pustiti niti zaboraviti ono ružičasto naborano novorođeno lice koje više liči na majmunčića nego na bebu, ali koji se urezao u tvoje srce zauvijek.

Kakva laž, pustiti! Kao da to majka uopće može učiniti.

Ne može to učiniti dok je živa a još više kad ode u vječnost.Tek tada je ona zasjen tvoj s desne strane, tek tada te njena ljubav prati toliko snažno da se imaš potrebu okrenuti, pa sam sebi kažeš:ma, učinilo mi se!

I kad padnu svjetovi i pobiju se narodi i ogrezne svijet u vlastitom zlu, ni onda te neću pustiti .Ja ću biti onaj lahor koji ti naglo zapuše u vrat i šapne:ne idi tamo, promijeni smjer!

Lažu kad kažu da te moram pustiti.Kako se ispušta ljubav iz ruku, iz srca, kako se cijedi emocija i kako srce ostaje poput ispuhanog balona? Nikako, eto tako.Prije ćeš ocean uliti u čašu nego natjerati majku da te pusti.To je laž koju smisliše ljudi da operu svoju savjest.

No odat ću ti jednu tajnu. Majke znaju bolje od toga.

Komentiraj